Definicija Zemljopisnih jedinica upravljanja (u daljnjem tekstu MU) na Jadranu bila je tema razgovora na prvom sastanku AdriaMed radnih grupa¹ za djeljive demerzalne ribolovne resurse koji je održan u Fanu 24. i 25. srpnja 2000 (AdriaMed, 2000), i za male pelagičke resurse, koji je održan u Splitu, 12. i 13. listopada 2000 (AdriaMed, u pripremi), a koje su oformljene u okviru FAO-AdriaMed-a. Ovo pitanje dalje se razmatralo na ad hoc sastanku stručnjaka koji je održan u Fanu (Italija), 8-10 siječnja 2001. godine².
Tijekom sastanka razmotreni su kriteriji za podjelu GFCM područja u ribarstvene MU, koji su predloženi na 24. sjednici GFCM-a (Alicante, 7-15. srpanj 1999; GFCM 1999). Sudionici sastanka u Fanu bili su stava da MU moraju uzeti u obzir potrebe upravljanja ribarstvom, biološke i bio-geografske odlike.

Jadransko more može se smatrati

polu-zatvorenim bazenom Sredozemnog mora. Karakterizira ga proširena kontinentska podina u sjevernom i srednjem dijelu dok se kontinetalni slaz nalazi mahom u južnom dijelu gdje se nalazi i maksimalna dubina od 1223 m (slika 1).
U Jadranu se nalaze svi tipovi sedimenta, no na dubinama većim od 100 metara prevladava muljevito dno, dok je pliće dno u sjevernom i srednjem Jadranu mahom pješčano (Alfirević, 1981).

Hidrografiju cijelog područja karakterizira dotok vode iz istočnog Sredozemlja (koja ulazi kroz Otrant uz istočnu obalu Jadrana) i dotok slatke vode iz talijanskih rijeka. Ove odlike stvaraju sezonske longitudinalne i latitudinalne gradijente u hidrografskim karakteristikama duž bazena (Buljan i Zore-Armanda, 1979; Artegiani et al., 1981). Svi ovi čimbenici utječu na distribuciju bioloških zajednica kao i njihovo pojavljivanje.

Kad je riječ o ribarstvenim resursima, većina pelagičkih i demerzalnih vrsta ima distribuciju koja ovisi o njihovim bio-ekološkim odlikama. Ove resurse dijele ribolovne flote obalnih zemalja; znanstveni podaci koji su dobiveni nizom procjena nalaze se u Institutima i Laboratorijima smještenim na obalama Jadrana. Tijekom posljednjih godina MEDITS (MEDiterranean International Trawl Survey) program, financiran od strane EU, omogućio je većini jadranskih država da se po prvi put uključe u isti program istraživanja (demerzalni resursi).

U okviru rada gore navedenih AdriaMed Radnih grupa, od strane nacionalnih stručnjaka usuglašene su i popisane gospodarske vrste čiji se stokovi za potrebe upravljanja smatraju djeljivima (Tablice 1 I 2). Za potrebe ovog rada, odabrana je prva grupa demerzalnih vrsta (Grupa A, visoki prioritet), kako bi se opisala prostorna distribucija u Jadranu koristeći podatke raspoložive iz MEDITS programa.

Analizirani su rezultati koćarskog istraživanja obavljenog u razdoblju lipanj-srpanj 2000, na dubinama od 10-800 metara (254 potega), koristeći metodu kriginga metodu; izrađeni su variogrami i ucrtani su relativni indeksi abundancije (broj jedinki/km2) za neke vrste temeljem raspoloživih podataka i njihove kvalitete. Indeks gustoće više je odgovarao potrebama određivanja MU.

Zamijećeno je da su neke vrste široko rasprostranjene u cijelom Jadranu (npr. Merluccius merluccius i Mullus barbatus, Slike 2 i 3), dok su druge pokazale ograničenu (npr. Merlangius merlangus, slika 4) ili točkastu distribuciju. Što se tiče M. barbatus, Slika 3 prikazuje karakterističnu sezonsku distribuciju ove vrste, pri čemu se na slici ističe visoka pojavnost stoka odraslih jedinki na istočnom Jadranu.

Mali pelagični resursi, poglavito Engraulis encrasicolus i Sardina pilchardus široko su rasprostranjene u Jadranu, ali relativna abundanca svake vrste općenito ovisi o hidrografskim odlikama koje podržavaju primarnu produkciju u bazenu. Općenito, biomasa stoka raste prateći latitudne gradijente (Piccinetti, 1970; Sinovcic, 1986, 1991; Cingolani et al., 1998; Marano et al., 1998; Marano et al., u objavi), no najveće vrijednosti biomase odnose se na sjeverni i srednji Jadran. Što se tiče južnog Jadrana, biomasa je manja i većinom se odnosi na S. Pilchardus (Marano et al. 1998). Zbog ovakve situacije, ribolovni napor na male pelagičke resurse većinom je koncentriran u srednjem i sjevernom Jadranu.

Može se zamijetiti da sama distribucija vrsta ne može biti rigorozno određena granicama MU niti ih može odrediti. Pristupi analizi sustava s velikim brojem vrsta (npr. distribucija demerzalnih zajednica) daju sličan rezultat (Jukić et al., u objavi). Prema dobivenim rezultatima i uzimajući u obzir kriterije koje je predložio GFCM (GFCM, 1999), usuglašeno je da se MU na Jadranu definiraju kako slijedi.

Dvije MU koje je ranije predložio GFCM smatraju se odgovarajućima, no potrebno je uvesti manje preinake. Južna granica MU 37.2.1.a (izvorno od Viestea do granice Albanije i Crne gore) mora biti ravna crta između ušća rijeke Saccione (sjeverna granica talijanskog područja Manfredinia, šir. 41°55’ N – duž. 15°08’ E³) i granice Hrvatska-Crna gora (rt Oštro na Prevlaci, šir. 42°24’ N – Lon. 18°32’ E). Južna granica MU 37.2.2.b (izvorno od rta S. Maria di Leuca do granice Albanije i Grčke) mora biti ravna crta između Porto Badisca (južna granica regije Brindisi, šir. 40°04’ N – duž. 18°29’ E) i albansko-grčke granice (šir. 39°52’ N – duž. 19°58’ E). Predložene granice MU prikazane su na Slici 5.

Izvorne MU:

• Recentne geopolitičke promjene izmijenile su granice država na Jadranu.

• Nacionalna statistička podjela, posebno u slučaju Italije.

• Geomorfološke odlike bazena.

• Povijesna ribolovna praksa i politika.

Regionalni stručnjaci u okviru AdriaMeda identificirali su, tijekom sastanaka Radnih grupa, niz istraživačkih prioriteta za pitanja djeljivih demerzalnih i pelagičkih resursa u Jadranu. Posljedično, definiraju se istraživački programi, a implementacija se planira uz pomoć Projekta. Očekuje se da će neka od ovih istraživanja pomoći u definiciji MU na Jadranu i ukratko su dolje opisana. Kako se po definiciji ribarstvenog pod-područja u obzir moraju uzeti biološki i biogeografski podaci o svakoj vrsti, provest će se analiza genetičke strukture stokova nekih vsrta is Skupine A (Tablice 1 i 2). Program obuhvaća fazu uzorkovanja koja pokriva cijeli Jadran i analizu varijacije DNA markera. Molekularna genetička analiza sastojat će se od izolacoije i optimizacije specifičnih mikro-satelitskih markera te pregled genetičke varijacije stoka.

Monitoring i procjena stokova poboljšavat će se u vremenu i prostoru kroz provedbu ribolovnih studija i ekspedicija (ili proširivanje na područja istočnog Jadrana aktivnosti koje su danas zemljopisno ograničene).

Jabučka kotlina u MU 37.2.1.a prepoznata je kao jedno od najkritičnijih staništa u Jadranu (Frattini and Paolini, 1995; Paolini et al., 1995). Područje je poznato po velikoj prisutnosti vrsta od iznimnog gospodarskog značenja poput M. merluccius i Nephrops norvegicus. Kako bi se identificirale odgovarajuće opcije gospodarenja (te istraživanja ukoliko je potrebno) za ovo područje, organizirat će se ad hoc grupa znanstvenika s posebnim poznavanjem ekologije i ribolovne produktivnosti Jabučke kotline. Njihov cilj bit će kritička revizija postojećih informacija koje su povijesno sakupljanje u najvećoj mjeri od strane hrvatskih i talijanskih znanstvenika.

U svjetlu EU zahtjeva za prikupljanjem ribolovne statistike (Uredba Vijeća 1543/2000), uspostavit će se mreža za prikupljanje ribolovne statistike i uzorkovanje bioloških parametara u izabranim ribarskim lukama na Jadranu kako bi se dobila usporediva, premda ograničena slika o načinu iskorištavanja resursa nacionalnih flota koje love iste resurse, te kako bi se dobila njihova socio-ekonomska karakterizacija. Ova će aktivnost omogućiti procjenu provodivosti sustava prikupljanja podataka za sve zaintereisrane zemlje ne-članice Europske unije koje sudjeluju u Projektu AdriaMed.

AdriaMed. (2000) Prioritetne teme vezane uz djeljive demerzalne resurse. Izvkešće s prvog sastanka AdriaMed Radne grupe za djeljive demerzalne resurse. FAO-MiPAF Znanstvena suradnja kao podrška odgovornom ribarstvu na Jadranskom moru. GCP/RER/010/ITATD-02: 21 pp.

AdriaMed. Prioritetne teme vezane uz male pelagičke resurse Jadranskog mora. Izvješće s prvog sastanka AdriaMed Radne grupe za male pelagičke resurse. FAO-MiPAF Znanstvena suradnja kao podrška odgovornom ribarstvu na Jadranskom moru. GCP/RER/010/ITATD-03. AdriaMed Tehnički dokumenti, 3 (u pripremi).

Alfirevic, S. (1981) Contribution ŕ la connaissance des caractéristiques bathymétriques et sédimentologiques de l'Adriatique. FAO Fish. Rep., 253: 43-52.

Artegiani, A., Azzolini, R., and Paschini, E. (1981) Seasonal thermocline evolution in the northern and middle Adriatic Sea. FAO Fish. Rep., 253: 55-64.

Buljan, M., and Zore-Armanda, M. (1979) Hydrographic properties of the Adriatic Sea in the period from 1965 through 1970. Acta Adriatica, 20(1-2): 1-368.

Cingolani, N., Arnesi, E., Riannetti, G., Santojanni, A., and Belardinelli, A. (1998) Valutazione degli stock di alici e sardine in Adriatico con metodi di dinamica di popolazione. Biol. Mar. Medit. 5 (3): 321-330.

Frattini, C., and Paolini, M. (1995) Ruolo delle acque profonde del medio Adriatico quale nursery per Merluccius merluccius (L.). Biol. Mar. Medit. 2(2): 281-286.

General Fisheries Commission for the Mediterranean. (1999) Report of the twenty-fourth session. Alicante, Spain, 12-15 July 1999. GFCM Report, No. 24, Rome, FAO. 27 pp.

Jukic-Peladic S., Vrgoc N., Krstulovic-Sifner S., Piccinetti C., Piccinetti-Manfrin G. , Marano G., Ungaro N. Long-term changes in demersal resources of the Adriatic Sea: comparison between trawl surveys carried out in 1948 and 1998. Fish. Res. (in press).

Marano, G. Piccoli Pelagici: Valutazione della biomassa (1984-1996). Biol. Mar. Medit. (in press).

Marano, G., Casavola, N., Rizzi, E., De Ruggirei, P., and Lo Caputo, S. (1998) Valutazione delle risorse dello stock di sardine e alici nell'Adriatico meridionale. Anni 1984-1996. Biol. Mar. Medit. 5 (3): 313-320.

Paolini, M., Soro, S., and Frattini, C. (1995) Comunitŕ ittiche demersali di due aree batiali del medio Adriatico. Biol. Mar. Medit. 2 (2): 263-268.

Piccinetti, C. (1970) Considerazioni sugli spostamenti delle alici (Engraulis encrasicolus, L.) nell'Alto e Medio Adriatico. Boll. Pesca Piscic. Idrobiol., 25 (1): 145-148.

Sinovcic, G. (1986) Estimation of growth, mortality, production and stock size of sardine, Sardina pilchardus (Walb.), from the middle Adriatic. Acta Adriat., 27 (1-2): 67-74.

Sinovcic, G. (1991) Stock size assessment of sardine, Sardina pilchardus (Walb) population from the central eastern Adriatic on the basis of VPA method. Acta Adriat., 32 (2): 869-884.

Bilješke:

[1]Instituti koji surađuju u okviru AdriaMed Radnih grupa o djeljivim demerzalnim i malim pelagičkim resursima su: Institut za istraživanje ribarstva (Drač, Albanija); ICRAM (Chioggia, Italija); Institut za oceanografiju i ribarstvo (Split, Hrvatska); ISMAR-CN (Ankona, Italija); Laboratorij za biologiju mora i ribarstvo (Bari, Italija); Laboratorij za biologiju mora i ribarstvo (Fano, Italija); Nacionalni biološki institut (Ljubljana, Slovenija).
[2]Ovaj rad sadrži neke zaključke AdriaMed Radnih grupa za djeljive demerzalne i male pelagičke resurse te AdriaMed ad hoc sastanka stručnjaka; pripremili su ih S. Jukić-Peladić, C. Piccinetti, N. Ungaro, N. Vrgoč i P. Mannini.
[3]Zemljopisne koordinate su samo okvirno naznačene i moraju biti potvrđene.